normalan zivot

utorak, 13.05.2014.

Povratak ?

Treba napisati post da bi ga objavili, kaže admin.
Pa eto, neka piše to, a ja sam samo htio vidjeti radi li još ovo čudo.
Ribafish je postao urednik i ja sam pošao gledati stare blogove, gotovo zaboravljene, još su tu, ko bi reka.
Aj prva liga. Sitio sam se i passworda, iz druge. Bumo videli...

- 16:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.08.2009.

Lastovo, Primošten, kad srce kaže ljeto

Sunce sija, more hladi,
Netko pije netko radi...

Prvi put u životu došao sam na ostrvo Lastovo, otok glazbe, prirodne divljine, ležernosti... ženica i ja na skuteru, đez festival, šume, more, vino, vino, vino... i bilo je baš fino, a bilo bi i finije bez mobitela (crko dabogda)... Prvu večer pjevali su đez teta Valerija i teta Zdenka, ustvari Zdenka je više na Đenis ličila tu noć, u bašti kakve pamtimo iz priča naših starih, ono, plesni podij, klupice, lampioni, baš nekako starinski, tamo vrijeme valjda sporije prolazi... dobra glazba (Bego sviro međ ostalima...)
O festivalu valja dodat još da je drugi dan sviro Atheist Rap dosta dobro, a onda je treći dan (al bez mene) svirao neki irski bend, pa dalje car Rambo Amadeus i za zadnji dan Stavros (hahha). Za trojac na motoru, pijani, bez kaciga, bez vozačke dozvole, policajac na Lastovu uzima 300 kn (valjda zbilja vrijeme tamo sporo dolazi). Isti uniformirani lik vrijeme krati lijepeći plakate Jasmina Stavrosa po otoku (isprika svima što scena nije ovjekovječena). Na plaži nešto niže zabava do jutra, klinci sviraju rok, svi plešu, klinka od cca 15godina za mikrofonom pjeva Baru bolje od Bare, mlada japanska obitelj maše ručicama u ritmu, ukratko eto nas tamo i dogodine.

S Lastova hitro u Primošten trebalo je poći, utakmicu odraditi loše i bez moći. Al iza tekme standardno se pije, i nitko više zbog poraza tužan nije.
Ribarska fešta bila je prava, na Madraču scena isto prava:
Iz kašeta ledenih riba se baca u mreže. U mraku da ih se ne skuži, četvorica ribu na kopnu lovi, oblače mornarske majice, trpaju se u barkicu, i kreću na 60 metara udaljenu rivu. Tamo gradele već čekaju, svjetina se tiska da vide ribare vrijedne. Oni pjevaju Ribar plete mrižu svoju, na vesla ulaze u rivu pod svjetla reflektora, turisti oduševljeno gledaju kako tako malim brodom na vesla uhvačena tolika je riba... eh, turisti...
Pa onda dan od kupanja i kljucanja, od plaže do laže, od kafića do zidića, pelin, pivo, vino, sve, i eto opet utakmice. Hrabro smo se borili i pobjedu zaslužili. Mada smo je umalo ispustili, jer je od 8:3 za nas došlo do 9:9, a onda je Čo raspalio za pobjedu i tekma se brže privela kraju. Da se igralo malo duže sigurno bi izgubili, jer alkohol je popustio i snagu nismo imali. Al na domaćem terenu za zapisničkim stolom naš je Gospodar vremena pažljivo minute pretvarao u sekunde, i boože moj, a šta sam drugo mogao kad umirete u zadnjoj četvrtini...

- 12:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.07.2009.

VK Primošten, sezona 09

Stiglo je dugoočekivano ljeto i primoštenska sezona opij...pardon, vaterpola.
Dočekali smo je u nešto boljem stanju nego šta nam je država - mi doduše upravu još imamo, ali pristaše su sve slabije i nemočnije.
Prije svega, čestitke prešidenteu Gaku na kćerkici, malome Vulku na zasnivanju radnog.. pardon... uglavnom oženio se, i pir je bio sjaajan.


Odigrali smo memorijalni turnir za našega Denisa i teško shvaćamo da je pet godina prošlo otkad se preselio gore. Još nam se smješka istim žarom, još nas njegov osmijeh grije u srcima, samo smo mi postali stare kuke šta sve rjeđe zakopčavamo zadnje dugme na hlačama i šta sve manje razmišljamo o sportu osim kad čekamo neki zgoditak na kladionici.
Svakako, kako i predviđate, nismo obranili naslov od lani, dapače osvojili smo prvo mjesto ako ćemo gledat poredak odostraga. Ništa posebno vrijedno pamčenja šta se samog turnira tiče osim što je naš mladoženja umalo isprovocirao prekid zbog batinjanja suparničkih igrača. To što je prvo šakom u vodi, a potom nogom na suhome prebio jednog momka nema nikakve veze s tim da se subotu prije oženio.

Dan prije turnira smo međutim okupili razbijene snage i uložili napore da ovog ljeta poslije pijanih noći imamo krov nad glavom. I ta činjenica kazuje koliko smo ostarili, al jebiga. Naš opjevani get zadnjih je godina čamio tužan osim kad bi rijetko naložili kakav ukradeni panj i omastili brkove slasnim zalogajima. Uf, odma sam se sjetio onih bifteka od lani, ponovilo se stoput dabogda.
http://img40.imageshack.us/i/dnboravak.jpg/
http://img40.imageshack.us/i/spsoba.jpg/

Radna ekspedicija stigla je u petak popodne naoružana laminatom, farbom, alatom i novim krevetima. Pošto smo nabrzinu rješili tekuća pitanja prionili smo poslu.
http://img11.imageshack.us/i/83081583.jpg/
http://img269.imageshack.us/i/laminat.jpg/
http://img352.imageshack.us/i/mudantine.jpg/

Drva smo ovaj put imali napretek, pa smo po završetku omastili božanstvenim ćevapima ispečenima na donjoj dasci od kreveta.
Recept dana: ćevapčići
Razjebite stari krevet, rastavite ga na proste faktore i bacite kroz prozor da se što bolje usitni. Naložite dasku koju ste mrzili jer niste mogli ispružiti noge na način da lakirana strana bude okrenuta prema gore. Na žeravu položite gradele s ćevapima. Nakon 5 minuta ih okrenite, a nakon još pet počnite trpat u justa.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Iz geta je štošta izašlo za potpalu računajući i uplatnice SDK iz 84. što svjedoči činjenici da se u mračno doba socijalizma davalo u najam i objekte bez kanalizacije.
http://img17.imageshack.us/i/uplatnice.jpg/
Svakako, pauci kapitalci, gliste i ostali starosjedioci morali su preseliti na donji kat gdje se nismo usudili praviti zahvate u prostoru, bar ne bez vatrogasaca, deratizacijske službe i hitne pomoći.
Najveći radnik među jednakima bio je naš goalkeeper Tonino, al je on ispao i tragičar jer se jedini nije odmorio u čistom prostoru nakon teške noći. Naime, zasmetala mu je Sinova noćna opereta pa je san potražio u donjem, gorespomenutom "apartmanu". Ja sam srećom navikao na Sinovu noćnu muziku, uostalom, ionako je nikad ne slušam priseban.

Svakako, u nedjelju započinje treća hrvatska vaterpolo liga, a junaci iz Primoštena na domaćem će Madraču ukrstiti koplja sa novacima u ligi - ekipom Žaborića. Raport obećavam do kraja godine.

- 14:10 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 28.04.2009.

Koncert godine

Marijo, majko Božja, dali vidiš šta rade sa tvojom decom ?

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

- 13:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 14.04.2009.

KUM

Ko kaže da je hrvatski film u krizi ? Ako i je, bar imamo dobre dokumentarce.

BRAVO KUME

- 09:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 31.03.2009.

On nije luzer


Nikad mi taj čovjek nije lego. Folirant, lažljivac, svašta...
Al je imo mota za medije.
A u njegovoj dugoj trenerskoj karijeri 10 puta više debakla nego uspjeha.
Ustvari, sve što mu priznajem je ostanak u ligi s Prištinom i Dinamo 81. Treće mjesto na svijetu donijeli su igrači.
Kad se samo sjetim Hajduka i Debrecena. Uf.
Al kad pogledam ovo, zaplačem od sreće.
Voditelja treba dovest na HTV da prenosi Volim nogomet.
Džeko

- 11:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.02.2009.

Tecin blog


U nedostatku moje inspiracije i volje za pisanjem bloga, pozivam vas na veličanstveno putovanje s mojim drugom Tecom bespučima Indije.
Put za Katmandu


http://www.youtube.com/watch?v=-vLdUg5G73o

- 13:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 24.12.2008.

Sretan Božić

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

- 16:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 11.11.2008.

Autopraonica Mercator

Uvijek me kopkalo to ostavljanje automobila u autopraonici. Parkiraš ispred, kimneš glavom nekom mladom jebivjetru, vanjsko ili kompletno, za sat ili dva, ostaviš mu ključeve i odeš. Povjeriš tako vrijednu pokretninu nepoznatom liku, vjerojatno bivšem, sadašnjem ili budućem đankiju čije lice odmah zaboraviš, bez potvrde ni ikakvog dokaza da si mu dao auto.
Kad se vraćam po auto uvijek me uhvati nekakva trema, nervozica i sumnja da je auto još živ i zdrav. Čim ga ugledam osjetim olakšanje toliko da odmah oprostim peraču što ga je slabo oprao.

Jučer sam tako ostavio auto u praonicu. Auto je službeni, sa tablicama ČK, što je vjerojatno ohrabrilo perača da si da oduška. Kompletno pranje košta 70 kn, i opet mi je laknulo kad sam nakon sat vremena ugledao auto na približno istom mjestu gdje sam ga i ostavio tako da sam zadovoljno plačao račun. Čim sam izašao iz mračne garaže pomračilo mi se pred očima. Auto je iznutra bio prljaviji nego prije pranja, pragovi potpuno blatnjavi, a na podu je čak bilo i kikirikija. Žurilo mi se poslom pa sam pokušao potisnuti bijes i nastaviti svojim putem. Uostalom, ni prvi ni zadnji put da bacam novce u vjetar. Jutros otvorim gepek i strefi me novi šok. Imao sam 3 kartona sa po 4 boce vina za poslovne partnere. Sad su tu bila 3 kartona sa po 3 boce vina. Eto, tako je sumnjivi perač postao mojim velikim partnerom jer je ugrabio čak 3 butelje kvalitetnog vina.

Kad malo razmislim, malo je moguće da je u cijeloj operaciji sudjelovao samo perač. Ne bi on riskirao posao za ušljivo vino, a nije mu ni baš jednostavno spremiti 3 boce u onu malu kućicu gdje se kao čuvaju ključevi, a da ga nitko ne primjeti. Prije bi reko da je mušica ušla u paukovu mrežu, pa je svatko iz praonice uzeo po bocu.

Sad me kopka i još jedna teorija zavjere. U istu je praonicu i moja žena povjerila auto prije 3 dana. Ispravan, i nedavno servisiran automobil jutros je doživio težak kvar, a troškovi bi mogli opasno poljuljati naš skromni buđet. Da je netko iz praone maznuo neki komad za dijelove, u to mogu samo sumnjati, a i samome mi je teško povjerovati u to. Al da su mi za 70 kuna isprljali auto i maznuli vino, e to vam je sto posto.

Auto sam dao "oprati" u Mercatora u Solinu. Tek da se zna.

- 17:11 - Komentari (18) - Isprintaj - #

srijeda, 24.09.2008.

Adidovi ljetni momenti

"...a jednog će me jutra na prozor pozvati majka
da vidim prvi snijeg bez zime kako prekriva put
i odnosi zadnje tragove ljeta iz misli nekih od nas
dolazi jesen...."
(D.M.)

Adid je bauljao plažom ne znajući točno kud je krenuo. Njegovi teški koraci kroz šljunak narušavali su tišinu koja je vladala te tople ljetne večeri. Bio je pomalo ljut na sebe jer na pragu svojih tridesetih nije naučio imati mjeru. Njegovo društvo nastavilo je provod s vinom na usnama, a on je kroz maglu pokušavao spojiti nekakvu suvislu misao i odgovor na pitanje zašto je tu. Niz čelo mu je curio opori, ljepljivi znoj koji mu je povremeno upadao u oči čineći mu sliku stvarnosti još maglovitijom. Okrenuo se prema moru i ugledao odraz punog mjeseca na mirnoj površini. Brzo je odlučio skinuti odjeću, al se triput spotaknuo o vlastite gaće jer je održavanje ravnoteže predstavljalo nerješiv problem. Konačno je ušao u more i osjetio njegovu spasonosnu svježinu. Okrenuo se na leđa i ispružio ruke i noge. Polovicom uha uronio je pod površinu odakle je šumilo more neodoljivom mirnoćom. Sklopio je oči i utonio u san. U cik zore probudilo ga je nečije prisustvo. Pridigao je glavu i shvatio da se nalazi na stotinjak metara od obale. Tik uz desnu ruku stajao je prekrasan galeb. Bila je to zapravo ženka galeba, jer je imala lijepe staklenaste oči, nježan kljun i dugi tanki vrat. Čisto snježnobijelo perje bilo je obrubljeno pravilnim srebrenastim nitima. Sramežljivo je okrenula glavu kad ju je pogledao u oči, a onda je započela igru zavođenja šireći i skupljajući anđeoska krila. Konačno ga je fiksirala dubokim, molećivim pogledom. Adid nije mogao više odolijevati. U želucu je osjetio slatko brujanje i ta novorođena snaga morala je izaći na svjetlo dana. Čvrstim pogledom prikovao je galebicu na išćekivanje, dok mu je u utrobi treperilo sve snažnije. Na galebičino oduševljenje posrao je veliko čvrsto govno te je potom pomazio nježnim pogledom. Čarobna zora svanula je u punom sjaju. Bili su jedno: galebica, Adid i more.
Bilo je vrijeme rastanka i svojoj novoj družici ostavio je sočan jutarnji obrok koji s nikim neće podijeliti. Prvi sunčev trak zamaglio mu je vid, a površinu mora zamutio je laki povjetarac. Sa kopna je čuo poznate zvukove koji su ga požurivali u njegovom rastanku s galebicom. To su bili zvukovi stolica koje je mrzovoljna konobarica razmještala po štekatu. Otvorila se birtija i trebalo je popit pivu za jutarnje ispravljanje. Adid još jednom pogleda galebicu koja je sad već bila potpuno zaokupljena njegovim poklonom. Zapliva i ode.

- 09:09 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.08.2008.

13 kili bifteka rezime


Povod: 3. mjesto u 3. HVL (1 pobjeda, 1 remi, 4 poraza, sjajno zar ne?)

Mjesto radnje: Get Primošten

Glave:
Muški - komada 11 (jedanaest, eleven)
Ženskih - komada 0 (nula, zero)
+ padobranci (uvijek nalete)

Plijen:
Bifteci 13kg (blago zaklano u utorak, pa 3 dana točavanja u pacu, savršen)
Gravče na tavče ala Brenči s kobassama (ispod peke)
Vino Brnina 25l
Pivo 3 gajbe

Kolateralne žrtve:
Voda 2l, kruh 5kg, maslac 1kg

Slike:
Nema, jebo slike

- 12:20 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 13.08.2008.

VKP crtice

Od početka ljeta svaki vikend provodim u Primoštenu igrajući zdravu igru "kako izdržati 3 dana bez vode" i mogu primjetiti da se od te igre lako nabacuju kilogrami na strateškim mjestima. Ne znam točno koliko kalorija ima u gajbi pive i 5 litara vina, al mogu potvrditi da ako ih konzumirate redovito kilogrami neće izostati unatoč vručinama koje nas pritišću.

Šta se tiče naše bajne igre, izvjesno je da ćemo i ove godine obraniti treće mjesto u trećoj vaterpolskoj ligi šibenske skupine. Zanemariv je podatak da se iz godine u godinu liga smanjuje pa to treće mjesto znači i pretposljednje. Naš rezultat dobija na težini kad se zna da smo jedini koji ne treniraju niti minute godišnje niti imamo trenera koji bi nas tjerao na takvu ludost. Dobro provjereno zagrijavanje počinje pivicom, pa se nakon desetak istih prelazi na bijelo vino, da bi punu formu postigli crnim vinom, u samom finišu zadnji se atomi izvlače rakijom, a potom slijedi opuštanje i odmaranje uz pivu.

Prvo mjesto će po svoj prilici osvojiti sportaši iz Brodarice koji su nas u Primoštenu ponizili sa povijesnih 17:3. U Brodarici su nam se pak provukli sa 10 :9 gdje smo dokazali da je sramota iz prve utakmice uzrok slabe zagrijanosti, te da će idući derbiji ipak imati neizvjesnost. Sportaši iz Adriatica također su nas pobijedili u Primoštenu s lakih 11:6, a uzvrat na Jadriji nas čeka u zadnjem kolu. Mladi sportaši iz Tisnoga su pak izvukli neriješeno u Tisnome uz obilatu pomoć lopova suca, a isti sudac nije im uspio pomoći u Primoštenu gdje smo krajnim naporima izvojevali pobjedu 11:10 i njome čekirali treće mjesto.

Ove godine slabo se peče u getu, al smo njegov duh prizvali prošlog vikenda na madraču obžderavajući se zečevima. Naime, Primošten je premda turistički centar, jako zapostavio noćni život pa se poslije ponoći može jedino u Aurore piti. Kako lokalnom cestom često haraju policijske trupe u lovu na promile, sve se češće koriste makadamski putovi na kojima haraju - zečevi. I onda kad moj drugar Brendon nagazi Čvrgu, pa duga-kratka mici-mici zeko hop pod auto. Početkom ljeta je na toj desetminutnoj ruti čak trojicu oborio. Spremanje smo povjerili prešidentevome čači, a Brendonova majka spremila je domaće njoke, sve kako bi se desetak pij.. pardon vaterpolista obžderali do besvijesti. Te večeri je osveta zeca bila u tome što nakon večere niko nije mogao više ni disati, a kamoli piti, te smo polegli po platou s rukama na štumiku, a turisti i slučajni prolaznici pitali su se da li je to novi čin kolektivnog suicida kod zastranjele omladine, ccc...

I tako, premda naša igra sve više nalikuje utapljanju, ipak je ovo najuspješnija sezona u povijesti kluba jer je konačno osvojen jedan trofej - Denisov memorijal koji nam intimno i najviše znači. Ko što Dinamo i Hajduk gaje svoje europske ambicije, tako se i mi hrabrimo da smo momčad za turnire i najavljujemo osvajanje slijedećeg već ovog vikenda. Naime, VK Tisno pozvao nas je na sudjelovanje na prvom memorijalnom turniru u čast stravično poginulih vatrogasaca prošlog ljeta. Nastupanje na tom turniru iznimna je čast i zbilja nije farsa kad kažemo da su nam turniri važniji od same lige. Naši sportski prijatelji iz Tisnoga u tom su požaru izgubili dva člana i zbog toga taj turnir nosi puno više od samog sporta.

- 10:12 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.07.2008.

VKP OPET JAŠE

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Ljeto nam se vratilo u Primošten. Počelo je s memorijalnim turnirom za našeg dragog Denisa, i dogodilo se čudo. U petnaestogodišnjoj povijesti ovog slavnog luzerskog kluba, osvojen je prvi trofej. Trenersku palicu ponio je 1. put zbog ozljede (inače trenera nemamo) Piksi Čobanković, pa je tako isti postao i najtrofejnijim trenerom svih vremena, šta bi rekli Hrvati - trener svih trenera.
Predsjednik Gak je u velikom stilu vršio pritisak na trenera ("Piiiksi, reci im da igraju boilje !!!), spiker s razglasa je u velikom stilu vršio sprd nad protivničkim igračima ("Moli se vlasnik Citroena ST 453 GM da zatvori prozore jer smrdi đubar."), vino je teklo u potocima još izjutra, a u finalnoj utakmici više je tekućine bilo u nama nego u plivalištu. Pobjeda je obilježena dostojanstveno kolektivnim alkoholnim suicidom. Više u slikama i tekstu pročitajte na portalu.

Hvala svima na savjetima kako da ne postanem prodavatelj osiguranja. Ne morate strahovati, i dalje sam skoro nezaposlen i ljeto provodim u revijalnom raspoloženju.

Roko je jučer bio na svojoj prvoj nogometnoj utakmici u kojoj su se susreli domaći RNK Split i gostujući Hajduk. Tekmu smo odgledali sa novom najmanjom skupinom navijača u Hrvatskoj (Čačinački Alkosi su za nas zasad vojska) Crvenim Đavolima. Vođa navijača Vujo je vrbovao Roka tako da mu je tutnuo bengalku u ruke, a potom je i zapalio. Još me vikao da šta se bojim bengalke, pa mali ima već dvi, skoro tri godine.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Žena mi se vratila sa Exita puna dojmova. Obradovala me originalnim poklonom - mošusna mast za hemoroide. Trebam li reći kako mi prdac sad lipo miriše ?

- 12:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.06.2008.

Iz dnevnika zaposlenog


Duga neradna zima malko je popustila. U zraku je 40, a u radnjoj knjižici pojavio se novi pečat. Dugo sam besposličario glumeći domaćicu čuvajući dijete i kuvajući raznorazne specijalitete. Par pogrešnih procjena iz prošlosti mog radnog vijeka dovelo me do te nezavidne situacije. Dobrohotni ljudi tješili su me govoreći da će me nakon tolikog čekanja sigurno potrefiti nekakav sjajan posao. U međuvremenu sam se uvjerio da je u provinciji u kojoj živim nešto takvo nemoguće. To sam uvjerenje potvrdio i prihvaćanjem ovog posla.

Dakle, postao sam zastupnikom osiguranja. To je sve što sam u životu htio ne biti. Direktna prodaja i pilanje poznatih stoje mi u opisu radnog mjesta. Srećom, radno mjesto mi zapravo i ne postoji pa dane provodim na plaži, na zidiću, uz dijete, ženu, prijatelje, pivo i nogomet. Nije ni loše, al nije ni perspektivno.

Dakle, dobri ljudi, ovo ću vam reći samo jednom. Ako vam ističe registracija vozila ili ako ste spremni uplatiti bilo kakvu vrstu osiguranja bilo pokretnog ili nepokretnog karaktera, obratite mi se i dajte mi da radim. Vaše stare police mijenjam za nove po popularnim cijenama. Moj mail potražite tu malo lijevo. Moj reklamni slogan je možda očajan, ali čvrsto stojim iza njega. On glasi:
Plaćam pivo za policu, za dvije vodim na ćevape.

- 17:27 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.06.2008.

Gospodarske mjere

Nema straha dok se za nas brinu genijalci. Kako li samo genijalna rješenja predlažu za probleme koji nas stiskaju:

Problem 1: Poskupljenje goriva
Rješenje: vozite se u leru, zatvorite prozore, ugasite klimu, ugasite motor ako stojite na mjestu duže od 30 sekundi, razmislite o tome da koristite bicikl ili uvijek ekonomične autotabaniće.

Problem 2: Poskupljenje struje
Rješenje: ugradite štedne žarulje iako su mnogo skuplje, gasite svjetla tamo gdje ne boravite, uključujte kućanske aparate samo po noći, koristite što više dnevno svjetlo, isključujte iz struje televiziju, kompjuter, video i sve druge aparate koji rade u stand-by modu jer tako troše 10w struje...

Problem 3: Poskupljenje vode
Rješenje: ne perite se uzalud, upotrijebite istu vodu više puta, npr. kad skuhate blitvu vodu ne prolijevajte nego se s njom tuširajte, a onda još s njom zalijte vrt, kad pada kiša stavite ispred kuće velike posude - dobit ćete besplatnu vodu, kodirajte slavine roditeljskom zaštitom - objasnite djeci da ne moraju tako često piti.......

Univerzalno rješenje za sve: navijajte za Vatrene i ne zaboravite nas na slijedećim izborima

APDEJT:


Par dana nakon objavljivanja ovog posta u medijima se pojavila i veličanstvena izjava doktora Ive s kojom je dotični opravdao svo povjerenje koje mu jedao hrvatski narod. Ovaj teorem zasigurno će ući u povijesne udžbenike budućih naraštaja, a iz temelja mijenja saznanja iz filozofije, logike i kvantne fizike. Možemo biti ponosni što živimo u vremenu rađanja tzv. Ivinog teorema koji će nas proslaviti u svijetu i svemiru. On glasi:
Struja neće poskupjeti domaćinstvima koja ju ne troše.

- 09:22 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 10.05.2008.

malo filozofije

31.12.2007. cijeli optimistični svijet ispratio je staru kenjavu babu godinu u nadi da će ta osma donijeti barem kapljicu nade, veselja i boljitka ovom napaćenom planetu. Realisti su pak nade polagali u održavanje tog očajnog stanja u nadi da nam ne bude gore. Još realniji i malo pesimističniji mahali su rukom mrmljajući da je ovo početak, ali vjerojatno nisu ni oni mogli predvidjeti kakvo nas govno čeka. Prošla je jedva trećina te čekane godine, a katastrofa je zavladala kako u zemlji, tako i u svijetu. Osjećam tremu svaki put kad otvorim novine, internet ili tv, ili kad sretnem kakvog znanca i prijatelja u strahu od toga kakvu ću očajnu vijest saznati. Svijet je tempirana bomba u rukama blesavog Amera kojemu se nedavno poklonila i naša napačena zemljica. Tu bombu pokušavaju mu aktivirati u rukama razni luđaci iz neprijateljskog mu svijeta, koji su od goleme nepravde koja se taloži desetljećima na njihovim srcima, od najjadnijih žrtava stasali u najveće prijetnje čovječanstvu. Uz svu napetost praćenu rijekama prolivene krvi događa se da ni na tlo na kojem stojimo više ne možemo računati. Planeti je ozbiljno narušena ravnoteža i naprosto puca po šavovima. Prirodne katastrofe udaraju gotovo svakodnevno i redovito baš po najugroženijima. Kao da im nije dosta njihove vlastite tuge i čemera, ljudima i priroda sve češće okreće leđa pa gradovi i sela od raznih uragana i ciklona postaju centri pakla. Sa duhovnim vođama koji sve više gledaju samo svoju guzicu vrijedi se složiti samo u njihovoj već izlizanoj biblijskoj floskuli o ćudnosti puteva božjih. Sva je sreća našeg naroda što još nismo izloženi prirodnim katastrofama tipa Mianmar, ali po toku stvari da se naslutiti da bi i to mogla biti izvjesna budućnost. U zemlji u kojoj su uzori znanja i sposobnosti grebatori i varalice, gdje su jedine relevantne ocjene nule na novčanim ciframa, i gdje jedina prava preporuka može stići iz prežderanih ustiju kakvog višeg člana demonske sekte, pardon zajednice. Uz sve to nas pogađaju individualne tragedije, tobože bezrazložni suicidi i slični jadi. Znam, uvijek je toga bilo, al nekako mi se čini da sva ta sranja ubacuju u petu brzinu i jure ka probijanju zvučnog zida.
Djeca se ubijaju sama, dobri ljudi ginu bizarnim načinima, a umjetnici i prosvjetioci jednostavno napuštaju svijet kao da su svjesni da je njihova uloga na ovom svijetu postala uzaludna. Normalan čovjek u ovoj zemlji vjeruje u Boga, ali ne i u Crkvu, vjeruje u pravdu, ali ne i u Zakon. Naivci vjeruju u sve, oprezniji u ništa.
...............................................................................................................................................
Ja pak samo serem u tipkovnicu uz čašicu viskija čekajući san da me odvuče u svjetlije misli. Puštam neku veselu stvar i shvaćam da slušam najsuicidalniju stvar hrvatskog rocka. He he, kad je onaj pop u Štulićevim stihovima prepoznao poziv za bacanje sa zvonika, onda bi Jura Stublić trebao umirat od straha da se netko ne baci s nebodera u novom Zagrebu. A da netko prevede pjesmu na engleski i malo zamrači zvuk u stilu Joy Divisiona, vjerojatno bi stvar bila zabranjena i u Teksasu. I eto ti našeg sotone iz Sesvetskog Kraljevca, simpatičnog Jure.
...........
Svaki čovjek ima krila
Sklopljena kao kišobran
U futroli iza leđa
Spremna za kišni dan.

Kupi kartu za autobus
Na liniji za novi Zagreb
Zalijepi nos na prozorsko staklo
Vidi ljude vidi zgrade.
Pronađi najveći i najviši neboder
Pojuri liftom do vrha
I tamo na krovu hladno reci zdravo
Raširi krila i jeeeee.

Kad kiša pada
Poleti iznad grada
Iznad oblaka gdje sunce sja
Tamo te čekam ja.


- 00:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.04.2008.

Iz dnevnika nezaposlenog 69


Evo jedna za moju dragu ženicu, mater, čaču, sestru, strica i ostalu užu i širu te bližu i dalju rodbinu i svojtu, te za sve moje prijatelje i znance koji tu i tamo pokušaju više ili manje pomoći ili barem ponekad upitaju:

Jesi našo posal ?

- 13:16 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.04.2008.

Čestitka


Savjet dana: Jednom mjesečno provrtite imenik u mobitelu. Nazovite dragu
osobu koju dugo niste čuli.

Nedavno provedoh vikend u Zagrebu te jednog praznog jutra pozvah na piće starog prijatelja kojeg dugo ne sretoh (on sad živi u Zagrebu).
Došao je u pratnji djevojke. Sjedili smo tako na kavi: ona lijepa, šutljiva, povučena, on mnogo ozbiljniji nego što ga znam i pamtim, ja značajno oštećen od jučerašnje pijanke.
Možda je to bilo zbog njenog prisustva, jer je tek površno poznajem, ali zbilja nisam očekivao da će se među nama ikad pojaviti ta neugodna tišina. Već mi se u glavi počela vrtiti ta zlokobna misao: zar je moguće da se toliko malo viđamo da kad se sretnemo nemamo o čemu razgovarati.... kad me njegovo iznenadno pitanje ošine kao udar groma:

„Znaš da se Stipe ženi u petak? I cura mu je trudna već pet mjeseci.“
„Matere ti mile, nisan ima pojma !!“

Bijasmo dva nerazdvojna druga u gimnaziji, kao lonac i poklopac. Iz vremena za kojeg nas sve valjda vežu najjače nostalgije. Odrastanje uz svirke i tulume, pijanke, koncerti, školske eskivaže i frajerske muljaže, toksiranja do besvjesti i beskrajne filozofije o smislu i besmislu života. Bili smo prijatelji u svakom pogledu. Znali smo da će nam se putovi razdvojiti na kraju gimnazije jer to dolazi kao normalna stvar, ali život u istom gradu nam je valjda garantirao prijateljstvo do groba. Završetkom srednje škole nastavili smo u istom modu, a onda smo se počeli viđati sve rjeđe. Uz par časnih iznimaka kroz zadnjih deset godina naši su susreti bivali uglavnom slučajni, ali uvijek su završavali kao u onoj pjesmi:
...Dal' je to sudbina il ko zna šta li je
Kad kod se sretnemo uvijek se zalije
Uvijek se završi s nekom od naših pesama...
I nisam bio svjestan da to neće biti uvijek tako sve do ovog iznenadnog pitanja mog uozbiljenog druga na bezveznoj kavi.
I nemam se na koga ljutiti, nitko nije kriv, i krivi smo oboje, a najviše je krivo vrijeme, taj zloglasni i nepobjedivi neprijatelj. Mnoge stvari prođeš kroz život, sa djevojkom prekineš, sporta se ostaviš, na poslu daš otkaz, neke ljude jednostavno pošalješ u kurac, ali prijatelja nikad ne stigneš pozdravit. Između „vidimo se“ i „aj bog“ počnu prolaziti sve dulji intervali i na koncu ostanem ko trica kad čujem da je moj stari drug na prekretnici života. I ne znam kad se desilo da smo od prijatelja postali poznanici, znam samo da me to saznanje bacilo u neko sjetno raspoloženje.
I zato druže stari, želim ti puno sreće u bračnim vodama. Nadam se da ipak nismo popili zadnju zajedničku i da ćemo uskoro opet zajahati po kafanama.
.............
A ja si odoh natočit jednu kratku i pustit kakvu veselo-tužnu stvar.


- 10:55 - Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 11.03.2008.

TV komentar

Otkako je vrli nasljednik Rokica otkrio crtiće, posebno one s kabelskog francuskog programa Tiji, ženica i ja vrlo rijetko uspijemo odgledati neki film. Čak sam se i odvikao od filmova, totalno mi je postalo bezvezno prosjedit par sati na kauču. Al ajde, ovog vikenda ostadoh baš na tom kauču i ajde da pogledam neki film.
Taman počinje "Brzina 2". Naslonim se, odložim daljinski i krenem gledat taj nastavak velikog holivudskog hita. I jebote led - takvo sranje od filma da sam ostao šokiran.
Glavni glumac (ne mogu se sitit imena da ga jebeš) pandur (lik je toliko bezličan da mu lice nisu puno ni snimali) i njegova cura Sandra Bullock (inače simpatična, al ode bezvezna) u glavnim ulogama. Krstare ogromnim cruiserom koji naglo osvaja luđak negativac. Kruzer juri prema katastrofi, al negativac dopušta putnicima evakuaciju (zašto pobogu ako želi napravit veliko sranje). Tako na brodu ostaju samo naš drot, mala Bulokica i još par letećih bezveznjaka koji su zapeli, i prvi časnik koji veze nema o brodu. Brod juri prema ogromnom tankeru usidrenom kraj Kariba. Naša dva junaka smišljaju kako da uspore, zaustave ili preusmjere brod od te katastrofe, dok negativac upravlja cijelim sustavom pomoću daljinskog upravljača (svašta!). Prvo odlučuju pustiti more u prostor za balast, ali neće previše da se brod ne potopi. Malo ga usporavaju, ali nedovoljno. Onda se prvi časnik sjeti da postoje neki kotači koji mogu okretat kormilo, ali se za pegulu nalaze baš u toj prostoriji koju su napunili morem. Naš junak ipak odlazi tamo i roni i okreće i u zadnj čas okreće brod koji udara u tanker bočnim dijelom i nekako uspijeva izbjeć havariju za oba broda. Sada međutim brod juri prema obali turističkog gradića punog ljudi, hotela, brodića i slično. Naši junaci se hvataju za glavu kad kuže da će pokosit cijelo selo svojom mrcinom od broda. Zaboravljaju na kotače kojima su maloprije okrenuli brod i pada im napamet novo genijalno rješenje koje im prije nije bilo ni na kraj pameti. Bacaju sidra. Brod usporava ali ipak kosi sve pred sobom. Kruzer mete jedrenjake, jedrilice, glisere, jahte, surfere, kupače, kafić. ulicu i prolazi kroz hotel. Brod je naravno uništen. Negativac bježi s malim hidroavionom. Ko u glupim crtićima, on dok vozi avion smije se i gleda iza sebe umjesto naprijed. Zabija se u visoki jarbol onog istog ogromnog tankera (koji će kurac tankeru takvi jarboli?). Jarbol se nije niti zanjihao koliko je čvrst i izgleda s tim aviončićem na vrhu ko malo duža lizalica. Međutim iz aviona procuri par kapi goriva na palubu i za sekundu se cijeli tanker pretvara u buktinju.
Iz uništenog kruzera na kojem je bilo svega 6 putnika izlaze naš junak drot i njegova drugarica Sandrica. Iza njih na stotinjak metara od obale ogroman tanker nestaje u plamenu, srušili su cijeli grad, uništili brod, ali žvale se za kraj filma valjda želeći poručiti da je nastupio hepiend. Sačuvaj bože ikog takvog hepienda. Ništa mi nije bilo jasno osim toga zašto je Keanu Reeves odbio snimiti nastavak svog najboljeg filma. Čovjek je samo bacio oko na scenarij prepun gluposti.
I nek mi samo neko nešto rekne protiv Ponosa Ratkajevih.

Suta navečer opet ja pred televizorom, al ovaj put unaprijed znam šta ću gledat kao i to da ću gledat još veće sranje nego večer prije. Derbi Dinamo - Hajduk se ne propušta mada ga se sve više gleda tek iz neke kurtoazije. Nema tu više niti puno publike, niti velikog naboja niti ikakve rezultatske i bodovne neizvjesnosti, a kamoli dobrog nogometa.
Hajduk s nekim novim dječacima igra bolje nego prije ali i dalje loše. Zaslužili su bod, ali 2 laste ipak ne čine proljeće.
Dinamo s pola snage rutinski pobjeđuje. Sindrom DaSilva upučuje suca da sankcionira žutim svaki pogled prema Modriću. Zbog održanja kriterija dodjeluje desetak žutih, a cila tekma gotovo bez prekršaja. A i Modrić sve manje igra srcem, a sve više pleše kazačok (nije da mu nešto zamjeram) mada je i dalje daleko najbolji. Ako im je on pola momčadi, onda je golman Koch gotovo cijela druga polovica (kako li je samo lukavac pokušao iznudit drugi žuti od Rukavine). Epitet najantipatičnijeg zasluženo odnosi Mandžukić. Prvi put da mi se od pojave Dinamovog trenera ne javljaju rafali probavnog trakta. Eto, taj Soldo je konačno neko pristojno i normalno lice, dok su svi ostali bivši Dinamovi treneri (osim možda Marijana Vlaka) birani po ključu odvratnosti (veće govno veći trener). I na kraju derbija svi zadovoljni i svi pobjednici ko i poslije izbora. samo raja puši.

Treću večer konačno nešto pravo. Kad jaganjci utihnu...

- 17:37 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 05.03.2008.

Iz dnevnika nezaposlenog

Danas trebao na razgovor kod jedne firme koja se bavi utjerivanjem dugova. Javili mi da ne dolazim jer je gazda bolestan.
Sutra idem na razgovor kod jedne fime za koju sam čuo sve najgore. Zvuči perspektivno.
Preksutra idem kod jednog od najvećih tr(g)ovačkih lanaca - izrabljivača (nije Kerum).
Ima li ko posudit stoju ?

Post je objavljen u kategorijama novac i karijera.

- 19:57 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 27.02.2008.

Zakoni i kazne

Nedavna provala nekog saborskog ventila došla je nadomak realizacije u ovoj našoj lipoj kretenskoj državi.

Nakon što je cijeli svijet uvidio da je odredba o 0,0 promila u krvi za vozače potpuno pogrešna i nepotrebna, te da je jedini efekt te svinjarije ugrožavanje opstanka naših vinara, pivara i ugostitelja koji su eto dotad bili jedine svjetle točke naše jadne ekonomije, sada se priprema novi zakon koji će navodno biti pametniji, a zapravo je totalno otišao u kretenizam.

Dakle, bit će nam dozvoljeno 0,5 promila pod uvjetom da nismo u prekršaju. Ako nas neko naguzi, a imamo 0,1 - opet smo krivi.

Ono što ledi krv u žilama su kazne za prekršitelje koji napušu više od tih mizernih 0,5, te naročito iznad prosječnih 1,00 ili respektabilnih 1,5.
Ovim potonjim se tako predviđa doživotno oduzimanje dozvole uz najmanje 50.000 kunića, a bez da su učinili ikakav prometni prekršaj osim šta im je smrdilo iz usta po pivi ili štok-koli. Takva kazna većini Hrvata znači ujedno i doživotno oduzimanje prava na rad (jer B kategorija je nužni uvjet za 99% radnih mjesta) te oduzimanje kompletne imovine koju su stekli za svog jadnog hrvatskog života (jer većina nas kompletnu imovinu mogu procijeniti na manji iznos od navedenog).

Naravno, u našoj socijološkoj državi cijepljenoj od korupcije nemoguće je zamisliti da takvi zakoni mogu izuzeti povlaštene, podobne i njihove zemljake, i nikako ne možemo oćekivati da će takve sankcije pogoditi samo jadnu raju koja pokušava preživjeti među krvoločnim vukovima.

Evo jednog prijedloga za zakon o prometu koji proizlazi iz logike i mog zdravog razuma (kojeg nažalost sve teže nastojim očuvati):

Alkohol, dragi političari, ne ubija na cesti, već brzina. Najpogubnija je pak kombinacija alkoholiziranosti i brze vožnje i taj koktel potrebno je prebrisati s ceste. Zamislite da ste popili 2-3 pive i da znate da ćete proći nekažnjeno ukoliko polako i sigurno dođete do odredišta. Otvorili bi 4 oka i sa 30 km7h bi lagano pratili svoju traku do kuće. I nitko ne bi poginuo.

Da skratim, razina alkohola u krvi trebala bi se koristiti kao koeficijent u određivanju kazne za prometne prekršaje, a posebno za prekoračenja brzine.
Tako bi npr. za alkohol do 0,8 vozači trebali proći nekažnjeno ukoliko nisu učinili nikakav prekršaj. Preko toga ipak treba kažnjavati jer ipak ne možemo dozvoliti da cestom voze pijani ljudi.
Međutim, ako brzinu prekoračimo za 10% od dopuštene, uz pretpostavku da je kazna za taj prekršaj 1.000 kuna, a u krvi se izmjeri razina od 0,2, tada je ukupna kazna 2.000kn. Isto tako, ako je brzina veća za 20% od dozvoljene (2.000kn), a imate 0,4 promila, tada je kazna 8.000 kuna.
Za prekoračenje od 30% i razinu alkohola 0,5 gubi se dozvola i plača 15.000kn, i.t.d.
Takav bi zakon najoštrije pogađao najopasnije koji i zaslužuju da ih se trajno isključi iz prometa i najoštrije kazni jer nisu sposobni da se kontroliraju ni kad pojedu griotu. Takvi su vozači potpuno neodgovorni i po meni spadaju u kategoriju "luđaci i kreteni". Doživotno oduzimanje dozvole zaslužili bi tako kreteni koji premašuju brzinu za više od 30% i imaju više od 0,8 promila (uz kaznu od 24.000 kn).
Dobri i pošteni ljudi ne bi tada bili strašno pogođeni, iz prometa bi se isključili divljaci, smanjio bi se broj nesreća, ugostitelji i vinari bi živnuli, a turisti nas ne bi gledali u ćudu kako uništavamo turizam.

Eto, možda ovo pročita i neki glavonja iz politike.

- 16:25 - Komentari (14) - Isprintaj - #